1) Istraživanje među poslodavcima u Republici Hrvatskoj o politikama
i praksama vezanima za LGBTI zaposlenike
2) Istraživanje među LGBTI osobama o uvjetima na radnom mjestu
Ovim su istraživanjima prvi put u Republici Hrvatskoj prikupljeni podaci od poslodavaca i LGBT zaposlenika/ica koji ukazuju na sadašnje stanje po pitanju LGBTI ravnopravnosti na radnom mjestu. Kako su podaci prikupljeni od dvije relevantne skupine sudionika/ica, dobiveni rezultati vrijedan su doprinos utvrđivanju stanja u praksi.
Cjelokupni rad može biti polazišna točka za osmišljavanje smjernica djelovanja s ciljem stvaranja kvalitetnog i inkluzivnog radnog okruženja za LGBTI zaposlenike/ice, kao i temelj za provedbu budućih istraživanja iz ovog područja. Osim toga, rad može biti i dobar poticaj za daljnje proučavanje LGBT tematike budući da se u uvodnom dijelu nalazi pregled relevantne literature i istraživanja provedenih u drugim zemljama. Može se reći da je i sama provedba ovakvog istraživanja jedan način osvještavanja važnosti zaštite prava i zabrane diskriminacije LGBTI osoba, odnosno podizanja svjesnosti o važnosti bavljenja LGBTI temama.
Podaci ukazuju na složen i međuzavisan odnos zakonodavnih tijela, poslodavaca i LGBTI zaposlenika/ica, koji u nekim trenucima poprimaju formu začaranog kruga. Primjerice, LGBTI osobe nisu out u radnom okruženju jer se ne osjećaju sigurno. Da bi to postigle, pomogli bi im antidiskriminacijske politike i organizacijska ponašanja koja pokazuju otvorenost prema LGBTI temama, a poslodavci to pokazuju rijetko ili ne pokazuju uopće jer smatraju da nema potrebe za time ili čekaju inicijativu LGBTI osoba. Postavlja se pitanje tko će pokrenuti ovaj međuzavisni mehanizam. Promjena može krenuti od samih LGBTI zaposlenika/ica koji/koje mogu postati vidljiviji/ije u radnom okruženju i signalizirati poslodavcima vlastite potrebe te im na taj način dati mogućnost da počnu iskazivati svoju otvorenost i osviještenost o LGBTI temama. Može se i čekati trenutak da poslodavci prvo stvore inkluzivno radno okruženje i prijateljsku LGBTI atmosferu, što će onda pozitivno utjecati na otvorenost LGBTI osoba u radnom okruženju. Činjenica je da LGBTI osobe čine jedan dio radne snage u radnim organizacijama, a isto je tako činjenica da svi zaposlenici/ice trebaju imati jednaka prava i radne uvjete, što znači da im se to treba i osigurati.
Na temelju rezultata dobivenih ovim istraživanjem predložene su neke smjernice za daljnje djelovanje koje su usmjerene prema svim razinama. Konačni su želja i cilj da svatko preuzme određen dio odgovornosti i pokrene aktivnosti kako bi se ostvario ravnopravan položaj LGBTI osoba na radnom mjestu.
Ukratko o istraživanju među poslodavcima u RH
Ciljevi istraživanja među poslodavcima bili su utvrditi pravnu regulativu kojom se uređuju pitanja zaštite prava i zabrane diskriminacije te uznemiravanja i zlostavljanja LGBTI osoba u radnom okruženju. Potom, cilj je bio skupiti iskustva poslodavaca s prijavama diskriminacije, uznemiravanja i zlostavljanja LGBTI osoba na radnom mjestu i njihove pozitivne prakse sprječavanja istih.
U istraživanju su sudjelovala 403 poslodavca: od toga 58,1% iz javnog sektora, 16,1% iz privatnog te 25% iz civilnog sektora. U okviru pitanja koja su se ticala službenih dokumenata organizacija (pravilnika, akata) kojima se propisuje postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnica te mjere zaštite od diskriminacije, 53.9% poslodavaca navelo je da ima Kolektivni ugovor, pri čemu samo 40.8% u njemu definira pitanje zaštite prava i zabrane diskriminacije LGBT osoba.
4,5% ispitanih navelo je da ima poseban dokument kojim regulira prava i zaštitu LGBTI osoba te da se isti najčešće objavljuju na oglasnoj ploči i na internetskim i intranetskim stranicama. 33,7% poslodavaca pak smatra da nemaju potrebu za izradu posebnih dokumenata.
68,2% poslodavaca s druge strane ima jasno definiran postupak zaprimanja prijave kršenja prava i/ili diskriminacije za LGBTI osobe, a njih 73,9% zaposlenu osobu ili tijelo u organizacijskoj strukturi zaduženoj za prijave. Doduše, svega 5% poslodavaca navodi da je tijekom svog djelovanja zaprimilo prijavu za diskriminaciju, uznemiravanje i zlostavljanje na osnovi spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta.
Na pitanje o tome kako poslodavci iskazuju otvorenost prema LGBTI osobama (u vidu edukacija o LGBTI temama, korištenja inkluzivnog jezika i slično) čak 80.4% poslodavaca navelo je kako nema takvih mjera, politika ili postupaka. S druge strane, ohrabruje podatak da 60% poslodavaca izražava spremnost za sudjelovanje u treninzima i edukacijama za promicanje raznolikosti i uključivosti LGBT osoba na radnom mjestu.
Većina poslodavaca smatra da je za uvođenje ovih programa potrebna inicijativa zaposlenika, odnosno ‘odozdo’, a potom i obvezujući zakoni i politike. Dakle, poslodavci smatraju da im se takve edukacije i programi trebaju ponuditi no postavlja se pitanje koliko su sami zaposlenici spremni aktivistički se uključiti u zagovaranje za pokretanje takvih programa u organizacijama u kojima rade. Čini se da se same organizacije neće baviti takvim pitanjima dok god neko zakonodavno tijelo to ne propiše. To ide u prilog hipotezi o cirkularnosti prebacivanja odgovornosti između poslodavaca, zaposlenika i zakonodavca te ukazuje na potrebu za djelovanjem na svim razinama.
Ključne preporuke poslodavcima se odnose na bolje informiranje zaposlenika/ca o pravilnicima i aktima kojima se štite njihova prava, te pojačanom angažmanu u kreiranju inkluzivnog i podržavajućeg radnog okruženja za sve zaposlenike/ce kroz aktivnosti koje promiču raznolikost i uključivost. Organizacije civilnoga društva mogu tome pridonijeti kroz informiranje i poticanje na informiranje LGBTI zaposlenika/ca o njihovim pravima kako bi osobe bile svjesnije zakonske podrške koja već postoji te također kroz osmišljavanje i provedbu edukacijskih programa za organizacije.
Stvaranje ugodnog radnog okruženja najbolja je praksa koju poslodavci mogu napraviti za sve radnike i radnice jer to u pozitivno utječe na efikasnost zaposlenika/ca te, u konačnici, osigurava i bolje poslovanje.
Ukratko o istraživanju među LGBTI osobama
Cilj je istraživanja među LGBTI osobama bio ispitati jesu li upoznati s pravnom regulativnom kojom poslodavac zabranjuje diskriminaciju i štiti njihova prava; provjeriti otvaraju li se na radnom mjestu u pogledu vlastite seksualne orijentacije i rodnog identiteta te utvrditi generalna iskustva koja doživljavaju na radnom mjestu. Sudjelovalo je 389 osoba – najviše iz Grada Zagreba, Primorsko goranske, Zagrebačke, Splitsko-dalmatinske i Istarske županije. Muški i ženski rod najviše su zastupljeni, uz ponešto rodno varijantnih i rodno neidentificiranih i trans osoba. U najvećoj mjeri ispitane su osobe istospolne spolne orijentacije.
23% osoba koje su pristupile istraživanju upoznato je s pravilnicima i aktima koje vrijede na njihovom radnom mjestu. 36,7% osoba je out na radnom mjestu, a u autanju prednjače zaposleni/e u civilnom sektoru.
Istraživanje je pokazalo postojanje učestalih oblika diskriminacije, uznemiravanja i zlostavljanja LGBT osoba u radnom okruženju te je 75.1% ispitanih LGBT osoba doživjelo neki od oblika diskriminacije, uznemiravanja i/ili zlostavljanja. Homofobni komentari ili šale doživjelo je 60,97%, ogovaranje i širenje glasina 51,99%, ismijavanje i ruganje 37,25% ispitanih. Jako visoko kotiraju i ignoriranje, verbalno vrijeđanje i neželjeni seksualni prijedlozi. Zabrinjavajuć je i podatak da je nekolicina ispitanih potvrdila silovanje jednom ili više puta.
Ono što posebno zabrinjava je to da je samo 29 ispitanih osoba (11%) od ukupno 75.1% koji/e su doživjeli diskriminaciju, uznemiravanje i/ili zlostavljanje to prijavilo poslodavcu; a kao glavni razlog navode nepovjerenje. 22.9% osoba primijetilo je diskriminaciju i uznemiravanje drugih LGBTI osoba u radnom okruženju, od čega njih 81,3% nije prijavilo takve slučajeve.
Zaključak je istraživanja među radnicima/cama da je potrebna bolja informiranost o postojećoj regulativi, aktivnije uključivanje u promicanje vlastitih prava, te ohrabrenje u proaktivnom sudjelovanju u promjenama.